U Bozje Ruke

Na planini maglom pokrivenom
Slomljen covijek dusom porazenom
Gleda zivot I misli on sada
Kakova mu sudbina pripada

Ko u prici dani mu se jave
Suze gorke u grlu ga dave
Hej majstori od sudbine klete
Tezak zivot meni dodjelite

Zove covijek iz nebesa Boga
Hoce izac iz zivota toga
Ne sudi me tesko dragi Boze
Zivjet tako vise se nemoze

Kao djecak doma imo nisam
Cudne price pa I neznam tko sam
Odhrani me tudjincova ruka
Mili Boze kakva je to muka

Naucio kako da se radi
Bez veselja uvijek samo jadi
Dobar savijet rijetko ce mi dici
U tudjinu jadan moram poci

Tudja zemlja I tudjinci ljudi
Stari kraj mi nasjeo na grudi
Tako dani u godine plove
Nitko da mi utjesi bolove

Jos on vidi sume mu zelene
Zlatna polja iz grude rodene
Brze rijeke i vode studene
Ruke kriju oci rasplakane

Sunce razbi maglu sa planine
Obasjava nove mu puteve
Sto ih kuju MAJSTORI SUDBINE
Sve u pravcu STARE DOMOVINE