Skrenuo je volan na brdu pokraj mora
Stao je i gledo gdje nebo dira vale
Hladni vjetar miluje mu tjelo
Ne osjeca nista osim suze pale
Dolje ispod stjena borbu vode vali
Na vrhuncu pjena gdje se prelijevali
Da bi na zutom pjesku
Za uvijek nestali
Tamo u daljini planina je mala
Skriva se u magli iza treceg zala
U vrticu kuca moj dom se zvala
Kod vrata cekaju dva crna cuvara
Pustijo je dusu da leti daleko
Preko oceana na staro kopno neko
Sto se u dnu duse vec odavna skrilo
Dali je to mora il je stvarno bilo
Podigle su misli uspomene stare
Sto odose u proslost u tugi se svile
Pa sada sebe pita dal su stvarno bile
Nek ostaju tamo u proslosti da zive!
Krik bjelog galeba probudi mu dusu
U glavi se vrte slike iz davnine
Sto od raznih mjesta sto od otadbine
Vise nema onih sto ga zvali sine
Sve jace se cuje jato galebova
Iza krskih stjena skrivaju se zali
Na pjesku se uvijek prelijevaju vali
Da bi kao ljudi bez traga nestali