Kada bi oni znali, pogledati cvijece
Sto ih Bog posadi u vrticu srece
Nikada se nebi, vrtlaru rugali
Ni djetetu sela, kad’ se svijetom krece
Dokaza je mnogo kroz vremena prosla
Da su djeca sela, na visoko dosla
Bezbrojni su bili, bezbrojni su sada
Djete selskog KMETA, sirom svijeta vlada
U prvih nesto ljeta kad’ se dusa kuje
U vrtu bozje prirode, cekic odjekuje
Kuju se teskim radom, kale se svijezom rosom
Ljubav za prirodu ostre, zuljevima i nogom bosom
“Tako moji dragi pisci sto bi ime “”Seljak”” zvali”
S namjerom vrijedanja ljudi,
HEJ!
Kada bi vi, ZNALI…….